Nedostaju mi majka i domovina, ali opet bih isto!

47

U Bosni su mi nudili da radim za pet KM dnevno , kaže djevojka koja sada radi u fabrici za mjesečnu plaću od oko 1.500 eura.

Dvadesetogodišnja Adrijana Đulabić iz Tuzle, po struci frizerka, šest mjeseci nakon što je dobila diplomu, odlučila je svoju sreću pronaći u Njemačkoj. Nakon diplomiranja pokušala se zaposliti u struci u rodnom gradu, ali kada je shvatila da bi radila za minimalnu plaću, odustala je.

– Nudili su mi da radim za pet KM dnevno u salonima, to je stvarno minimalan iznos – kaže Adrijana.

Bez odmora

Nije željela gubiti vrijeme i ubrzo se zaposlila se u jednom lokalnom kafiću. Imala je plaću 600 KM, ali samo dva slobodna dana u mjesecu. – Sjećam se da sam jednom radila 25 dana u mjesecu bez odmora, bilo je strašno naporno. Kada bih došla kući, samo bih legla i ne bih imala vremena ni za šta – priča Adrijana.

Nakon dva mjeseca rada u kafiću dala je otkaz. Njena sestra, koja živi u Njemačkoj, pozvala ju je da dođe kod nje. Nije imala šta izgubiti, spakovala je kofere i otišla u Vilingen-Šveningen, gradić u blizini Švarcvalda. Na početku, bilo je veoma teško, nije dobro govorila njemački jezik i nije uspjela pronaći posao.

– Bila sam očajna, čak sam pomišljala i da se vratim u Bosnu – iskreno nam govori Adrijana.

Poslije mjesec i po situacija se promijenila. Dobila je posao u fabrici koja izrađuje metalne dijelove za autoindustriju. Svaki dan od Šveningena do Geisingena, gdje se nalazi fabrika u kojoj radi, putuje 25 kilometara. Kada radi prvu smjenu, njen dan počinje u četiri sata.

Lagan posao

– Radim na pregledu dijelova od metala. Moj je posao da pronađem greške na metalu. Zadovoljna sam, posao nije težak – kaže Đulabić. U firmi gdje ona radi kolege su joj uglavnom Rumuni i Turci. Atmosfera na poslu je prijatna. I za šefove Adrijana ima samo riječi hvale.

– Na početku, slabo sam govorila njemački jezik i bilo me strah da ne napravim grešku, ali šefovi su se trudili da mi pomognu da što prije naučim posao i sretna sam zbog toga – ističe ona.

Adrijana često radi i noćne smjene, ali to joj ne predstavlja problem. Dnevno radi osam sati za mjesečnu plaću od oko 1.500 eura. Za osam mjeseci u Njemačkoj Adrijana je uspjela zarađivati za unajmljivanje stana, ali i sebi kupiti automobil.

– Prezadovoljna sam kvalitetom života u Njemačkoj, oko 1.000 eura mjesečno mi je potrebno za životne troškove – kaže Adrijana.

Da je ostala živjeti u Bosni, radila bi po cijeli dan za minimalnu plaću, živjela s majkom u roditeljskoj kući, kao većina njenih vršnjaka, i samo bi mogla sanjati o stvarima koje sada sebi može priuštiti.

– Ponekad me uhvati nostalgija za domovinom i majkom koja je u Bosni, ali opet bih isto uradila – naglašava ona.

Naći bolji posao

Adrijana planira i raditi na sebi, usavršavati njemački jezik i možda prijeći u neku firmu s višom plaćom. A do tada, Adrijana uživa na obroncima Švarcvalda i čistom planinskom zraku, za razliku od Tuzle, u kojoj je imala slabu perspektivu.

avaz.ba