Životna prica Amela Tuke: Trcao za vozom, stigao do slave

13

Kao sportista iz male BiH jedan je od najizloženijih doping kontrolama, ali ni to ga nikada nije pokolebalo

Kao i vecina njegovih vršnjaka krenuo je sa fudbalom. Rudar iz Kaknja bio je klub za koji je nastupao u mladim kategorijama. Potom je više puta bio prvak Bosne i Hercegovine i stigao je do crnog pojasa u karateu. Kao po onoj staroj „dok nekome ne smrkne, nekome ne svane“, kasnije ce se ispostaviti da je bh. karate izgubio. Amel Tuka je kao srednjoškolac predstavljao svoju školu na jednom atletskom takmicenju i pobijedio je na utrci na 400 metara.

Ocigledno se rodila ljubav izmedu njega i ovog sporta. Malo ko je to tada mogao pretpostaviti, ali prije desetak godina na dobitku je bila atletika. „Kraljica sportova“ dobila je tada srednjoškolca, koji ce kasnije izrasti u najboljeg bh. atleticara i ime koje ce biti poznato i širom svijeta.

Djecija igra: Ko ce brže i bolje
– Trcao sam u standardnim patikama, nisu bile atletske i imao sam majicu. Malo prije toga sam igrao košarku, ali sam istrcao jako dobro. Moj nastavnik je bio zadivljen i rekao je da imam talenta kao trkac. Poceo sam nakon toga ozbiljnije trenirati, samo nekoliko dana prije 18. rodendana – objasnio je svoj ulazak u atletiku Tuka.

Tu je krenuo njegov put kroz sportski život koji neopisivo podsjeca na današnje njegove utrke. Njegovih 800 metara su mirni, puni rada i prepuni želje da se ostane na zemlji, bez obzira šta se oko njega dogadalo.

Malo je poznato da je stanovao u blizini željeznicke stanice, a cesto je igra medu djecom bila tracanje za vozom. Ko ce brže i bolje, a tezu da ima urodenu brzinu, danas ce potvrditi svjedoci tih tada popularnih „utrka“ medu djecom.

Kasnije su ti vozovi dobili novu ulogu. Putovao je vozom iz Modrinje kod Kaknja, kako bi trenirao u Atletskom klubu Zenica i nije nikada rekao kako misli odustati. Ta putovanja je pretvorio u današnjih 800 metara i stalno u glavi imao cilj – biti medu najboljima.

A kako to obicno kod nas biva, za veci korak mora se u svijet. Poput atletskog gastarbajtera otisnuo se Italiju kod trenera Ðanija Gidinija (Gianni Ghidini). Tada je gotovo sve stavljeno na vagu, mogao je postati „Italijan“ ili kako je to jako popularno u atletici naturalizovani sportista neke od bogatih država.

Ostao ogrnut zastavom BiH
Mnogi ce reci da to nije bio posebno pametan izbor, ako želi napredovati u atletici, ali on je ostao ogrnut zastavom BiH, bez da je dao povoda za bilo kakvu dilemu. Ponosno, kao možda malo koji bh. sportista. Možda je kao atleticar iz male Bosne i Hercegovine jedan od najpodvrgnutijih doping kontrolama, ali ni to ga nikada nije pokolebalo.

U ovoj prici nije najbitnija informacija da ima izvrsnih 1.42,51 na 800 metara, jer ne postoji razlika u njegovom ponašanju prije i poslije tog rezultata. Isto kao što se ništa nije promijenilo nakon što je u Pekingu postao treci u svijetu. Opet ce rado biti u svojoj BiH, raditi za djecu, pomoci onima kojima je potrebno.

Amel Tuka ce ovih dana ponovo biti medu najboljim atleticarima svijeta i imati šta reci na predstojecem Svjetskom prvenstvu, a onda je pred njim novi korak. Slijedi ulazak u bracne vode sa dugogodišnjom djevojkom Aminom koji ce se desiti do kraja ove godine.

Trener za velike domete
Trener Amela Tuke Gidinia ima veoma visok rejting u svijetu atletike, a to pojabolje govori i o samom bh. atleticaru. Gidini je trener još od 1970. godine, a može se pohvaliti da je trenirao cetiri atleticara koji su uspjeli ostvariti rezultat 1.42 na 800 metara. Kako kaže, i danas se educira kao trener.

Voriner kao uzor
U sport je ušao jer je to bio dio njegovog porodicnog doma. Otac mu se bavio borilackim sportovima i svakako je to glavni njegov uzor. Kada se radi o svijetu atletike Tuki je uzor Metju Voriner (Mathew Wariner), americki trkac na 400 metara koji je izmedu ostalog osvojio tri olimpijska i cetiri svjetska zlata.